Permaculture Greening the Desert

by Admin 27/12/2015, 22:56

Partnerstvo u lancu hrane - više od ideje

izvor: agroklub.hr http://www.agroklub.com/povrcarstvo/partnerstvo-u-lancu-hrane-vise-od-ideje/3112/

U Europi novi pristup sigurnosti hrane postavljen je donošenjem europskog zakona o hrani - Uredbe (EC) 178/2002. U Republici Hrvatskoj je 2007. godine usvojen novi Zakon o hrani (NN br. 46/07, 155/08) koji je dao okvir za usklađivanje s pravnom stečevinom EU u području sigurnosti hrane.
Upravljanje u lancu hrane (eng. Food chain managment) je filozofija koja povezuje brojne sudionike u partnerstvo od organizatora proizvodnje, samih proizvođača preko prerađivača, trgovaca i najvažnijeg sudionika potrošača i kupca. Uspješnost partnerstva ovisi o naporima svakog pojedinačnog sudionika u lancu, kvaliteti njihove suradnje te utjecaju prirodnih, ekonomski, pravnih, kulturnih, socioloških, znanstvenih i tehnoloških faktora kao i ponašanju i očekivanjima potrošača.

U svijetlu svih nadolazećih promjena koje će vrlo brzo zahvatiti i Hrvatsko tržište željeli smo biti ponovno „inovativni“. Projekt partnerstva u lancu uz ideju o sljedivosti proizvoda uz poznati izraz „od polja do stola“ obuhvaća i kontrolu ostataka pesticida kao dokaz pravilne uporabe sredstava za zaštitu bilja.

Kratica MDK (Maksimalna razina ostataka pesticida) ili MRL (Maximum Residue Level) sve je više prisutna u našem svakodnevnom riječniku, a odnosi se na najvišu zakonski dopuštena razinu koncentracije ostataka pesticida u ili na hrani ili hrani za životinje, koja je uspostavljena sukladno Pravilniku ( NN 148/08 ), na temelju dobre poljoprivredne prakse i najmanje potrebne izloženosti potrošača u svrhu zaštite osjetljive populacije potrošača.
Kultura koja u svakodnevnoj potrošnji u Hrvatskoj zauzima važno mjesto je krumpir, no također se koristi i u prerađivačkoj industriji kako bi u konačnici uživali u „snack“ proizvodima poput čipsa. U RH proizvodnja čipsa je svedena na nekoliko poslovnih subjekata, jedan od prvih i najpoznatijih brandova je „Čipi-čips“ tvornice „FRANCK“ iz Hercegovca . Ova tvrtka osim uloge prerađivača sudjeluje i kao organizator proizvodnje te ugovara 200 ha godišnje proizvodnje.
Jedan od preduvjeta uspješne proizvodnje čipsa jest kvalitetna osnovna sirovina. Naš interes u cijelom projektu partnerstva u lancu ovog puta smo usmjerili na krajnjeg proizvođača, kooperanta tvrtke „Franck“ gosp. Marija Puškarića iz Kaniške Ive i njegovu ovogodišnju proizvodnju od 20 ha većinom vrlo osjetljive sorte Lady Clair.

Odredili smo pripravke koje ćemo koristiti, doze i vrijeme primjene. Vremenski uvjeti ove godine uvjetovali su pojavu bolesti ( Phytophtora infestans) u najkritičnijem periodu vegetacije stoga je zaštita kulture odigrala značajnu ulogu u uspješnosti ove proizvodnje.
Mišljenja smo da naša tvrtka sustavno ulaže u razvoj novih pripravaka i time jamči sigurnost i djelotovornost svih naših pripravaka, stoga smo osim učinkovitosti odlučili istražiti te utvrditi i ostatke korištenih pesticida u gomoljima nakon vegetacije.

Ocjena rezultata nakon provedene analize rezidua na „Zavodu za zdravstveno varstvo“ u Mariboru dokazuju da je primjena navedenih pripravaka u potpunosti sigurna te da su sve količine ostataka pesticida u ocjenjenom uzorku znatno niže od zakonom propisanih MRL-a u Europskoj Uniji što čini ovaj proizvod kvalitetnim i sigurnim.

by Admin 27/12/2015, 22:58

Kakva razlika!

by Admin 27/12/2015, 23:03

Permakultura osmišljava i razvija sustave te primjenu etičkih smjernica i načela za planiranje, projektiranje i održavanje održivih životnih prostora ljudi u skladu s prirodom.

Riječ "permaculture" su sredinom sedamdesetih godina skovali Australci Bill Mollison i David Holmgren od riječi permanent agriculture. Permakulturu može se opisati kao etički oblik sustava koji je pogodan za proizvodnju hrane, uporabu zemljišta i izgradnju kuća.
U 1929. godini, Joseph Russell Smith je publicirao knjigu: Kultiviranje drveća: stalna poljoprivreda (eng. Tree Crops: A Permanent Agriculture), u kojoj je objavio svoja dugogodišnja iskustva eksprimentiranja sa kulturama voća i koštunjičavog voća za ishranu čovijeka i životinja. Vidio je svijet kao isprepletanu povezanu cjelinu i predložio mješoviti sistem uzgoja drveća i drugih usjeva ispod drveća. Ova knjiga je inspirirala mnoge u pokušaju izgradnje održivih poljoprivrednih sistema, kao na primjer Toyohika Kagawu, koji je bio pionir poljošumarstva u Japanu tokom 1930-tih.

Definicija permanentne poljoprivrede, koja je održiva, je podržana od Australca P.A. Yeomansa u njegovoj knjizi iz 1964. godine Voda za svaku farmu (eng. Water for Every Farm). On je uveo pristup zasnovan na posmatranju upotrebe zemljišta tokom 1940-tih, I dao je temljne odrednice za upravljanje obezbjeđivanjem i distribucijom vode tokom 1950-tih.

Rad Stewarta Branda je takođe imao rane utjecaje, zabilježio je Holmgren. Ostali koji su utjecali na razvoj permakulture su Ruth Stout i Esther Deans, koji su bili pioniri metoda vrtlarenja bez kopanja, i Masanobu Fukuoka, koji je u kasnim 1930-tim u Japanu započeo zagovaranje voćnjaka, vrtova i prirodne poljoprivrede bez oranja odnosno voćarstva bez rezidbe.

Postoji i mogućnost da je prvi zapis moderne primjene koncepta permakulture kao sistemske metode bilo od strane Austrijskog poljoprivrednika Sepp Holzera tokom 1960-tih.
Tri ključna načela permakulture su:
Briga o zemlji:Briga da se svi živi sistemi održe i umnože. Ovo je prvo načelo, jer bez zdrave zemlje, ljudi ne mogu opstati.
Briga o ljudima:Briga da ljudi imaju pristup resursima neophodnim za njihovo održanje.
Vraćanje viška: Ponovna investicija viška u sistem kako bi se obezbedilo ispunjenje prvog i drugog načela. Ovo uključuje povraćaj otpada u sistem kako bi se reciklirao u nešto korisno.

Permakulturni dizajn naglašava obrazce pejzaža, funkcije i grupe vrsta. Određuje gdje bi ovi elementi trebali biti raspoređeni kako bi pružili maksimalnu korist lokalnoj sredini. Centralni koncept permakulture je maksimiziranje korisnih veza među komponentama sistema i sinergija krajnjeg dizajna. Fokus permakulture je dakle ne na svakom elementu odvojeno, nego na vezama koje se stvaraju među elementima usljed njihovog organiziranj u sistem i kreiranje cjeline koja je veća od svakog zasebnog djela. Permakulturni dizajn traži načine za smanjenje nastanka otpada, ljudskog rada i ulaganja energije putem izgradnje sistema koji daje maksimum koristi među dizajniranim elementima i na taj način obezbjeđuje sinergiju sistema. Permakulturni dizajn se razvija tokom vremena uzimajući u obzir veze među elementima i same elemente i može postati izuzetno kompleksan sistem, koji proizvodi mnogo hrane i materijala sa minimalnim ulaganjima.
Dvanest temeljnih odrednica permakulture[uredi VE | uredi]

Prvi je ove odrednice uobličio David Holmgren iu svom djelu Permaculture: Principles and Pathways Beyond Sustainability:[1]
1.Promatraj i djeluj: Odlukom da se bavimo prirodom i učimo od nje možemo doći do rješenja potpuno prilagođenih našoj situaciji.
2.Uhvati i uskladišti energiju: Ako poštujemo ovu odrednicu energije skupljena u vrijeme obilja biti će nam na raspolaganju u vrijeme nestašice.
3.Ostvari prinos: Kada nešto radiš radi to samo zbog zaista vrijedne svrhe.
4.Primjenjuj samoregulaciju i prihvaćaj povratne informcije: Neprimjereno djelovanje treba na vrijeme obustaviti.
5.Koristi i vrednuj samo obnovive resurse i servise:Prirodno obilje iskoristi najbolje što možeš te maksimalno ograniči korištenje neobnovivih resursa .
6.Ne proizvodi otpad:Ako pažljivo i osmišljeno koristimo ono čime raspolažemo otpada ne može biti .
7.Kod oblikovanja kreći se od općenitosti ka detaljima
8.Jedinstvo je bolje od rascjepkanosti: .
9.Koristi male i sporodjelujuće sustave: iSTI SU ZNATNO LAKŠI ZA ODRŽAVANJE od onih velikih,te bolje koriste lokalne resurse,i na kraju daju dugoročno održivija riješenja.
10.Koristi i vrednuj različitosti:
11.Koristi rubna i granična područja : Međuprostori između stvari i pojmova područja su posebno pogodna za djelovanje. Tu se načešće nalaze najvrijedniji,najraznorodniji i najproduktivniji dijelovi sustava.
12.Kreativo reagiraj na promjene: Pozitivan utjecaj na neodgodive promjene možemo ostvariti kroz pažljivo i sustavno promatranje,te potom dobro promišljeno djelovanje.
Slojevitost[uredi VE | uredi]

Slojevitost je jedan od alata korištenih u dizajnu funkcionalnih ekosistema koji su održivi i direktno korisni ljudima. Zreli ekosistem ima veliki broj veza između njegovih komponenti: drveća, središnjeg sloja, pokrovnog sloja, zemljišta, gljiva, insekata i životinja. Biljke rastu do različitih visina i zbog toga je raznolika zajednica života moguća na relativno maloj površini, jer je svaki sloj postavljen jedan iznad drugog. U sistemu šumskog vrta prepoznato je sedam slojeva, mada neki praktičari uključuju i gljive kao osmi sloj.U ovom dijelu se permakultura prilično preklapa sa poljošumarstvom.
1.Sloj visokog drveća: najviše drveće sustava. Veliko drveće dominira ali ne zauzima čitav prostor.
2.Sloj nižeg drveća: niže drveće.
3.Grmlje: raznoliki sloj drvenastih vrsta ograničene visine, uključuju najčešće bobičaste grmove.
4.Sloj jednogodišnjih biljaka: Biljke ovog sloja odumiru svake godine (ukoliko je zima dovoljno hladna). One ne proizvode drvenasta stabla kao sloj grmlja. Mnoge vrste koje se koriste u kuhanju i medicini se nalaze u ovom sloju. Mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje vrste.
5.Površina zemlje, pokrov: Postoji neko preklapanje sa slojem prethodnim i pokrovnim slojem, međutim biljke u ovom sloju su mnogo bliže zemlji, rastu gusto kako bi ispunile goli prostor i često mogu tolerirati nešto gaženja. Pokrovne vrste zadržavaju zemljište i smanjuju eroziju, zajedno sa zelenim gnojivom dodaju organsku materiju zemljištu, posebno dušik.
6.Rizosfera: Sloj korijenja u zemljištu. Veliki dio ovog sloja čine zemlja i organizmi koji žive u zemljištu kao što su korjenje biljaka (uključujući korjenaste plodove kao što su krumpir i ostale jestive krtole), gljive, insekti, nematode, gliste i slično.
7.Vetikalni sloj: penjačice, kao što je primjerice vinova loza,kivi, kineska šizandra.

Opširnije na wikipediji....

by fotonaponski 6/1/2016, 21:27

Photovoltaics (PV) is the name of a method of converting solar energy into direct current electricity using semiconducting materials that exhibit the photovoltaic effect, a phenomenon commonly studied in physics, photochemistry and electrochemistry. A photovoltaic system employs solar panels composed of a number of solar cells to supply usable solar power.

Wikipedija